Ponedeljak, Avgust 23, 2010
Parkinsonov pakao
Iako je mozda malo pregub naslov, ali ono sa čime se obolela osoba od ove bolesti suočava i njena porodica je po meni jedna vrsta pakla. Da li je moguće rangirati bolesti , koja je najteža , a koja nije?
To je po meni stvar subjektivnosti, jer gledati najmiliju osobu kako od nje propada , sigurno da će ta bolest biti najgora na svetu.
Da ne zalazim oko definicije šta je perkinsonova bolest, internet je pun podata oko ove bolesti. Ono što me je podstaklo da pišem o ovome je tiho propadanje osobe koja oboli od nje, svet koji je za nju postojao polako nestaje.
Gledajući oca kako se u poslednjih godinu dana promenio i kako ga je bolest u poslednje vreme savladala je u meni izazvalo lavinu pomešanih osećanja. Od čoveka koji je bio tako vitalan i pun energije, do osobe koja leži u bolničkom krevetu i zagledana u prazno; je za mene šok koji mi ne da mira.
Jedna stvar je sasvim sigurna, zdravlje ne cenimo dok ga imamo, a još manje da ga čuvamo. Neko će reći, u vremenu kojem živimo najmanje mi treba da mislim o tome. Ali ja ću reći bez svega se može, i šta god da se desi čovek se snađe, ali bez zdravlja se ne može. Znam da nisam rekao neku kantovsku filozofiju ali to je nešto što uvek izgubimo iz fokusa i dajemo nekim drugim stvarima važnost.
Da li se parkins mogao sprečiti, ne verujem, jer uslovi u kojem čovek živi, sredina, stresori u svakodnevnom životu, i milion drugih faktora se u jednm momentu poklope i kod čoveka izazovu ovu ili neku drugu bolest.
Ono što čovek treba da ima na umu je činjenica da je zdravlje najmilijih najveće bogatstvo i da ga ništa ne može prevazići.
Za one koji nisu upoznati sa ovom bolešću neka tako i ostane, a za one koji su u sličnoj situaciji kao i ja želim im da imaju snage i hrabrosti da prođu i tu stazu života.
Jeste pakao i za bolesnika i za porodicu. Dobro si to definisao.